Allahu najdraže djelo – pokajanje (tevba)

17. 06. 2022./18. Zu-l-ka’de 1443. H.g.

Sva zahvala i hvala pripada Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam Njegovom miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici, vrlim ashabima, šehidima islama, šehidima Bosne i Hercegovine i svima nama koji ga pratimo na putu dobra, do Sudnjeg Dana. 

Temu današnje hutbe crpimo iz prvog dijela 8. ajeta sure Et-Tahrim (Zabrana) u kojem Allah, dž. š., kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا تُوبُوا إِلَى اللَّهِ تَوْبَةً نَصُوحًا عَسَىٰ رَبُّكُمْ أَنْ يُكَفِّرَ عَنْكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَيُدْخِلَكُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ…

O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u dženetske bašče uveo…

  • Svaki čovjek je dužan da čini/učini pokajanje i traži oprosta od Allaha, dž.š.

U ovom ajetu Allah, dž.š., naređuje ljudima da učine iskreno pokajanje, pa je pokajanje (tevba) za počinjeni grijeh obaveza (farz)  svakom čovjeku, bez obzira koliko mali grijeh bio ili koliko puta griješio, manje ili više. Čovjek se može pokajati ili do smrtnog časa ili do vremena kada Sunce izađe sa zapada. Najbolje Allahovo stvorenje koje je ikada hodilo ovim Dunjalukom, onaj koji je sačuvan od grijeha, Muhammed, alejhis-selam, svaki dan bi činio pokajanje i tražio oprost od Uzvišenog Allaha. Imam Buhari bilježi hadis od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, alejhis-selam, rekao:

والله إني لأستغفر الله وأتوب إليه في اليوم أكثر من سبعين مرة

Tako mi Allaha, zaista zatražim oprost od Allaha i pokajem Mu se (učinim tevbu) više od sedamdeset puta u jednome danu!

Ako najbolji insan ovo čini 70 puta i više u jednom danu, preispitajmo sebe, koliko ti i ja, činimo to puta u jednoj sedmici, da ne govorimo o jednome danu! 

  • Allah voli one koji se mnogo kaju

Osim toga, najdraže djelo Uzvišenom Allahu jeste kajanje i pokajanje Njegovog roba, koliko god da to često bilo. Allah, dž.š., u 222. ajetu sure El-Bekare (Krava) kaže:

إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ التَّوَّابِينَ وَيُحِبُّ الْمُتَطَهِّرِينَ

Allah, doista, voli one koji se kaju i voli one koji se čiste.

Imam Ahmed bilježi hadis od Enesa ibn Malika da je Allahov Poslanik rekao:

كلُّ بني آدم خَطَّاءٌ, وخيرُ الخَطَّائِينَ التوابون

Svaki je čovjek grješnik, a najbolji grješnici jesu oni koji se kaju za grijehe!

Također, kako nas to Allahov Poslanik obavještava, u hadisu kod Buharije od Enesa ibn Malika, Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba nego što bi se neko od vas obradovao zbog pronalska svoje izgubjene deve (sa tovarom) u pustinji. Zamislimo situaciju da se nađemo u pustinji, na vrelini od 60 ili 70 stepeni, i da se izgubi naša deva sa tovarom, a u tovaru voda i hrana. Dali bi sve što imamo od dunjalučkog bogatvsta da nađemo svoju devu. I kada bi je ugledali i pronašli, ta naša radost koju tada osjetimo se ne može porediti koliko se Allah obraduje Svome robu kada Mu čini tevbu.

  • Svako pokajanje ima uvijete

Ali, da bi tevba bila primljena kod Gospodara, čovjek mora da ispuni nekoliko uvjeta:

  • Nedem – veliko kajanje

Čovjek mora da osjeti iskreno kajanje zbog učinjenog grijeha. Ako nema ovog iskrenog osjećaja onda naše pokajanje nije potpuno. Ibn Ma'dže prenosi hadis:

النَّدمُ تَوبةٌ

Kajanje je pokajanje!

  • El-Ikl'a – da odmah ostavimo i napustimo taj grijeh koji smo počini što je temeljni uvjet za primanje pokajanja. 

Naravno, čovjeku se može desiti da opet učini isti grijeh, ali ne smije dozvoliti da u tome pređe granicu, jer time samo sebe varamo, a Allaha se ne može prevariti.

  • El-‘Azm – da čovjek donese čvrstu odluku da se neće vraćati tom grijehu 
  • Ono što se tiče Allahovih robova u vidu izmirenja dugova i traženja halala, to smo dužni učini još na ovom svijetu, međusobno. Kako da nam Allah oprosti nešto što smo počinili prema nekom Allahovom robu, a da taj rob nije nama oprostio ili da ako nismo izmirli svoj dug prema njemu. To bi značilo da je Allah nepravdu učinio, a Allah ne voli nepravdu.

Neki učenjaci dodaju i peti uvijet; ‘Itiraf odnosno priznanje grijeha. Imam Muslim bilježi hadis da je Poslanik, alejhis-selam, rekao:

Kada čovjek prizna grijeh pa se pokaje, Allah njemu prima pokajanje!

Ima ljudi koji sebi ne žele priznati da su počinili grijeh, ali i ne samo grijeh, oni ne vide svoje mane i umišljaju da su jedino oni ispravni, a svi oko njih to nisu. To su oholnici i nasilnici. Da nas Allah sačuva od takvih osobina.

Allahu naš, Ti nam oprosti i nemoj nas kazniti. Počasti nas Svojom uputom i milošću. Oprosti nam ono što znamo i ono što ne znamo. Oprosti nam ono čega se sjećamo i ono što smo zaboravili. Allahu naš, oprosti nam ono što je malo i ono što je veliko, ono što smo učinli tajno i ono što smo učinili javno, ono što smo učinili slučajno i ono što smo učinili namjerno. Allahu naš, oprosti nam ono što smo učinili jednom i ono što smo učinili više puta, a grijeh je. Oprsti nam kada propustimo da izvršimo Tvoje propise zbog naše slabosti, nemara, oholosti ili nepravde. Mi smo griješni, a Ti voliš da opraštaš, pa nam oprosti. Amin!


Autor: mr. Mirnes-ef. Spahić