09. august 2022. /13. sefer 1444. h.g.
Nastavljamo govoriti značenjima i porukama posljednja dva ajeta sure El-Bekare (Krava).
Poruke današnje hutbe su:
- Vjernici žive i vjeruju istinskim vjerovanjem i znaju kome pripadaju
U prvom dijelu prvog ajeta Uzvišeni Allah nam govori o temeljima vjerovanja:
آمَنَ الرَّسُولُ بِمَا أُنْزِلَ إِلَيْهِ مِنْ رَبِّهِ وَالْمُؤْمِنُونَ ۚ كُلٌّ آمَنَ بِاللَّهِ وَمَلَائِكَتِهِ وَكُتُبِهِ وَرُسُلِهِ لَا نُفَرِّقُ بَيْنَ أَحَدٍ مِنْ رُسُلِهِ
Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove, mi među poslanicima Njegovim ne pravimo podjelu!
Ove riječi su dokaz da naš poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, vjeruje i istinski slijedi ono što mu objavljuje Uzvišeni Allah. Također, ove riječi potvrđuju da i istinski vjernici vjeruju u Allaha i samo Njega obožavaju. Ovdje se kaže: Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – bilo bi lakše reći: Poslanik i vjernici vjeruju u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova – ali ovdje se naglašava da ljudi nemaju nikakve veze sa onim što se objavljuje i propisuje u islamu, jer da imaju, onda to ne bi bila vjera od Allaha i onda bi svako govorio što on misli da treba i kako treba. Zato, sve ono što se ne može dokazati iz izvora islama, primarnih ili sekundarnih, onda će to biti odbačeno od naše čiste vjere.
Potom Allah, dželle ša'nuhu, spominje temelje imana (vjerovanja): …svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove… – i ovdje se potvrđuju imanski šarti koje mi učimo još kao djeca u mektebu i oni su duboko urezani u naš identitet.
Veoma je bitno i spomenuti ovaj dio: …mi među poslanicima Njegovim ne pravimo podjelu… – i ovaj dio potvđuje da mi vjerujemo u sve Allahove poslanike i ne odbacujemo ni jednog od njih, bez obzira što je naš poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najodabraniji i posljednji od njih i ovdje je razlika između nas muslimana i ostalih. I to je naš identitet.
Međutim, danas imamo izražen fenomen krize identiteta. Ljudi su pogubljeni, hodaju ulicama kao obezglavljeni, ne znaju gdje pripadaju, govore da znaju u šta i koga vjeruju ali njihova djela to ne potvrđuju, a sa takvim ljudima je lahko manipulisati. U razgovoru sa jednim džematlijom dotakli smo se teme o našim identitetima i on kaže: Efendija, ne znamo gdje pripadamo i svi nas, na neki način, odbacuju. Ovdje, u drugoj zemlji smo stranci svakako, a stranci smo i kad se vratimo našim kućama, jer i tamo nam rodbina i komšije govore – stigli stranci ili odoše stranci!
Veoma je bitno, za jednog muslimana, naročito nas koji smo odvojeni od naših topraka i matica, da znamo kome pripadamo, a temelj našeg identiteta je pripadnost islamu i vjera u Allaha. Ako ostanemo bez tog temelja, onda od svih drugih dijelova našeg identiteta nećemo imati nikakve koristi. Ovo dokazujem 115. ajetom sure El-Bekare (Krava):
وَلِلَّهِ الْمَشْرِقُ وَالْمَغْرِبُ ۚ فَأَيْنَمَا تُوَلُّوا فَثَمَّ وَجْهُ اللَّهِ ۚ إِنَّ اللَّهَ وَاسِعٌ عَلِيمٌ
Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice. Allah je, doista, neizmjerno dobar i On sve zna!
Zato, draga moja braćo, vratimo se Uzvišenom Allahu, budimo pokorni Njemu i vratimo se našim džamijama i džematima, jer je samo u tome naš spas!
- Allahu naš, čujemo Te i pokoravamo Ti se
Potom Uzvišeni kaže:
وَقَالُوا سَمِعْنَا وَأَطَعْنَا
Oni (vjernici) govore: Čujemo i pokoravamo se!
U ovom ajetu se jasno ukazuje na dva dijela koja čine Islam u cjelini. Prvi je temelj vjerovanja, a drugi je temelj Allahovih naredbi i zabrana. Nakon što su spomenuti temelji vjerovanja, ovdje Allah u tri riječi spušta sukus svih tih propisa, odnosno kakav odnos vjrenika treba da bude prema tim propisima, a naš odnos prema Allahovim propisima je naš odnos prema Allahu. Kada vodimo firmu ili neki posao, postavimo određena pravila, ciljeve i zadatke te firme, odnosno posla. Ako vidimo da radnik poštuje ta pravila, čuva te ciljeve i odrađuje zadatke, onda mi kažemo da je on dobar radnik i dobar čovjek. Međutim, ako je radnikovo ponašanje suprotno svemu tome, onda kažemo da on nije dobar radnik, a često kažemo i da nije dobar čovjek. To je tako jer mi vezujemo taj odnos prema stvarima koje su nama bitne i spram toga ocjenjujemo da li je neko dobar ili ne. Naš odnos prema Allahu je: Mi čujemo i pokoravamo se!
S toga, ako hoćeš da znaš da li si dobar vjernik ili nisi, kada sjedneš i pogledaš se u ogledalo, u tišini, provjeri kakav je tvoj odnos prema namazu, koliko puta dnevno klanjaš i kakav je tvoj odnos prema drugim Allahovim naredbama i onda spremi odgovor Allahu. Potom, provjeri kakav je tvoj odnos prema Allahovim zabranama, kao što su alkohol, blud, kamata, gledanje u ono što je zabranjeno itd., i spremi svoj odgovor Allahu. Tako ćeš sam sebi reći, kakav je tvoj istinski odnos prema Allahu i koliko si Njemu pokoran.
- Allahu se svi vraćamo, milom ili silom, a način mi odabiremo
غُفْرَانَكَ رَبَّنَا وَإِلَيْكَ الْمَصِيرُ
Molimo Te za oprost, Gospodaru naš, i Tebi se vraćamo!
Od ključne važnosti je izgraditi vezu i osjećaj povezanosti sa Allahom, jer time osjećamo Njegovu prisutnost. Kad god da se udaljimo od Njegovih naredbi, a približimo se Njegovim zabranama, postepeno osjećamo Božiju odsutnost, počinjemo osjećati kao da On nije više tu. U suštini, Allah cijelo vrijeme bdije nad nama i čeka naš povratak Njemu, a taj osjećaj koji dobijemo je upravo suprotno, mi smo ti koji smo svojih griješenjem Njemu okrenuli leđa. Vratimo se Allahu milom, to nam je bolje, jer ćemo Mu se svakako vratiti onog trenutka kada Allah pošalje Meleka smrti da uzme naše duše. Tada nećemo imati izbora.
Mi, vjernici prihvatamo oba dijela islama, temelj vjerovanja i temelj Allahovih propisa, međutim, često pogriješimo, namjerno ili slučajno. To je normalan tok ljudskih života. Normalno je da insan griješi, ali je bitno da to poprati pokajanjem i traženjem oprosta i da se uvijek i iznova vraća pod okrilje Allahove milosti. Imam muslim bilježi hadis od Ebu Hurejre, r.a., da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
والَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ، لوْ لَمْ تُذْنِبُوا لَذَهَبَ اللَّهُ بِكُمْ، وَلَجاءَ بِقَوْمٍ يُذْنِبُونَ، فَيَسْتَغْفِرُونَ اللَّهَ، فَيَغْفِرُ لهمْ
Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, da vi ne griješite, Allah bi vas uništio i stvorio bi narod koji griješi i traži oprosta od Allaha Uzvišenog, pa bi im On opraštao!
Zato moja braćo, vjerujmo i pokoravajmo se Allahu, a kada pogriješimo, tražimo oprosta i učinimo pokajanje, jer Allah jedva čeka da oprosti Svojim robovima.
Allahu naš, učini nas od onih koji vjeruju, koji Te čuju i koji Ti se pokoraju. Ti nam oprosti naše grijehe, mi se doista, milom, Tebi vraćamo!Autor: mr. Mirnes-ef. Spahić
