Hutba u povodu Isra i Mi’radža

Datum: 17. februar 2023. /25. redžeb 1444.

Sva zahvala i hvala pripadaju Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam Njegovom miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici, vrlim ashabima, šehidima islama, šehidima Bosne i Hercegovine i svima nama koji ga pratimo na putu dobra, do Sudnjeg Dana.

Ovih dana se prisjećamo događaja koji se dogodio u vrijeme života Allahovog Poslanika ﷺ, u godini koja se zove Godina tuge (Senetu-l-huzn), a o kojem Uzvišeni Allah u prvom ajetu sure El-Isra (Noćno putovanje) veli: 

سُبْحَانَ الَّذِي أَسْرَىٰ بِعَبْدِهِ لَيْلًا مِنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الْأَقْصَى الَّذِي بَارَكْنَا حَوْلَهُ لِنُرِيَهُ مِنْ آيَاتِنَا ۚ إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ الْبَصِيرُ

Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžidu-l-Harama u Mesdžidu-l-Aksa, čiju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi! 

Danas ćemo, uz Allahovu pomoć, spomenuti tri poruke iz ovog dogođaja.

  • Poslanikov izbor je i naš izbor, ko to odbije ne pripada njemu

Ova noć, noć Isra i Mi'radža, sa sobom nosi velike poruke i pouke, osim što je bila mu'džiza Allahovog Poslanika ﷺ. Te noći, Uzvišeni Allah omogućio je Muhammedu ﷺ da pređe iz Mekke do Jerusalema (Mesdžidu-l-Aqsa), a odatle, na posebnoj jahalici zvanoj Burak, u pratnji meleka Džibrila, uzdignut je, dušom i tijelom, u nebeska prostranstva, a potom pred cik zore, vratio se u svoju Mekku. Dok se uzdizao ka nebeskim sferama, redom je susretao druge poslanike i vjerovjesnike – na prvom nebu Adema, na drugom Jahju i Isaa, na trećem Jusufa, na četvrtom Idrisa, na petom Haruna, na šestom Musaa i na sedmom Ibrahima, alejhimus-salatu ves-selam. Svi oni su mu posvjedočili i prihvatili ga kao poslanika i vjerovjesnika. Zatim je Allahov Poslanik došao da Sidretu-l-munteha i na tom mjestu je vidio meleka Džibrila u njegovom izvornom obliku, meleka koji ima 600 krila, a razdaljina između dva krila je koliko je razdaljina između nebesa i Zemlje! Nakon toga Poslaniku je pokazan i Bejtu-l-ma'mur, odnosno Nebeska Ka'ba, u koju svaki dan ulazi 70 000 meleka i više se ne vraćaju.

Ono što je bitno istaći su dvije činjenice;

Prva – Poslaniku ﷺ je ponuđeno da izabere mlijeko ili vino, pa je on izabrao mlijeko, a onda mu bi rečeno: Odabrao si fitru (čistu ispravnu vjeru od jedinog Boga), na kojoj ste ti i tvoj ummet, a da si izabrao suprotno, bili bi upropašteni!

Drugo – Allah je propisao Poslaniku ﷺ na najuzvišenijem mjestu, u ovoj noći, namaz – najbolje djelo i najbolji ibadet i to je jedini ibadet koji nije propisan Objavom na Zemlji, već u nebeskim prostranstvima. To je i naredba i poklon Uzvišenog Allaha, svim vjernicima do Sudnjeg Dana. Zašto je pokolon? Poznato vam je da Allah naredio poslaniku Muhammedu ﷺ da klanja 50 namaza dnevno, pa kada je ponovo naišao na Musaa, alejhi-selam, on mu je savjetovao da to njegov ummet i narod neće moći izdržati, pa se Poslanik ﷺ vraćao svome Gospodaru nekoliko puta, sve dok nije Uzvišeni Allah smanjio taj broj na 5 dnevnih namaza. Nakon toga, Musa a.s. je opet savjetovao Allahovom Poslaniku da se opet vrati, jer ni to njegov ummet i narod neće izdržati, na šta mu je Poslanik ﷺ odgovorio, da se stidi ponovo otići svome Gospodaru i to tražiti od Njega.

  • Sa teškoćom i nedaćom dolazi olakšanje

Allah nas obavještava da sa svakom mukom i poteškoćom, ukoliko se insan istinski strpi (osabura) daje olakšanje i o tome nas obavještava u Kur'anu:

فَإِنَّ مَعَ الْعُسْرِ يُسْرًا . إِنَّ مَعَ الْعُسْرِ يُسْرًا

Zaista, s mukom je i last (olakšanje)! I opet, doista je s mukom last (olakšanje)!

Ovaj događaj i ova mu'džiza, darovani su Allahovom Poslaniku ﷺ, nakon teških trenutaka u njegovom životu. Prvo mu je preselio njegov zaštitnik, amidža Ebu Talib, a potom njegova supruga Hatidža, koja je bila njegov oslonac i podrška u svakom smislu, zbog čega je ova godina nazvana Godinom tuge. Pored smrti dvije voljene osobe, Poslanik ﷺ je doživio neugodnosti kod svog naroda, koji su ga je proglasili ludakom i lažljivcem, a u gradu Taifu, stanovnici su ga prognali kamenjima, vrijeđajući ga najpogrdnijim uvredama. Nakon tih teškoća i nedaća, Allah je počastio našeg Poslanika ﷺ ovim veličanstvenim putovanjem.

I to je Allahov sunnet/običaj – On iskušava Svoje robove, s tim teškoćama ih čisti, a iskreni vjernici saburaju u Allahovo ime i bivaju nagrađeni velikim olakšanjem. Ovom Allahovom zakonu svjedočimo upravo ovih dana, kada su velika iskušenja zadesila narod Sirije i Turske. Jedan, nama nepoznati Allahov rob, čovjek iz Azerbejdžana, čovjek koji je čitav svoj život živio skromno i u oskudici, za svoje djelo i strpljenje, biva nagrađen od Allaha. Jedan biznismen iz Turske, kupio je ovom velikanu novo auto i obezbjedio, njemu i njegovoj majci, lijepu kuću. Međutim, ono što je još ljepše i upečatljivije od toga jeste, da je ovaj neznani, siromašni Allahov rob, postao planetarno poznat, postao je popularan, a niti je kakav ministar, predsjednik, biznismen, a kamoli pjevač, glumac, fudbaler i sl. Allah uzdiže Onoga koga On hoće i sada svi mi znamo ko je ovaj čovjek. To je ta vrijednost koju muslimani trebaju i moraju da shvate i primjene – Poslanikov izbor je i naš izbor, a ko to odbije ne pripada njemu.

  • Jesmo li mi iskreni u vjerovanju Poslaniku?!

Kada se Allahov Poslanik ﷺ vratio, pred svitanje, u Mekku, naišao je Ebu Džehl i pitao ga, podsmijavajući se: O Muhammede! Da li ti je protekla noć donijela kakvu korist? – na šta mu je on ispričao šta se desilo. Ebu Džehl je potom okupio sve ljude na jedno mjesto i počeo da ismijava Allahovog Miljenika ﷺ. Stanovnici Mekke su počeli da ga ismijavaju, opet su ga proglašavali ludim, ali sada sa većom dozom uvreda i pogrdnih riječi. Među njima, bio je i mali broj muslimana koji su mu povjerovali. Međutim, najžalosnije od svega jeste to što su se neki muslimani, u čija srca vjera nije potpuno ušla, počeli čuditi Poslanikovim riječima, do te mjere da su se hvatali za svoje glave, a potom se ponovno odmetnuli od islama. Kada je to vidio i čuo jedan Allahov rob, po imenu Ebu Bekr, rekao je: Ako je to rekao on (Muhammed ) onda mu ja vjerujem i to je sigurno istina! Ja njemu vjerujem i nešto što je mnogo veće i krupnije od toga – ja vjerujem da mu jutrom i večeri sa Neba stiže objava! Ove riječi i djela Ebu Bekra su vrijedne koliko Zemlja i nebesa i sve što ja na njima i između njih. Zbog ovih riječi, Allahov Poslanik ﷺ dao mu je nadimak Es-Siddik – Iskreni i istinoljubivi!

Danas, ja se pitam, jesmo li mi iskreni i istinoljubivi. Koliko mi vjerujemo našem Poslaniku ﷺ i koliko smo iskreni u našim riječima i djelima. Bojim se, da mi vjerujemo samo mehanički u ovaj događaj Isra i Mi'radža, samo zato što su nam to naši roditelji ili nene i djedovi o tome pričali i tako nas učili, poput neke priče. Međutim, kada bi se to desilo sada i ovdje, koliko nas bi povjerovalo Poslaniku ﷺ, poput Ebu Bekra, a koliko bi nas se uhvatilo za glave i reklo – Ma to ovaj luđak prolupao! Draga moja braćo, zašto ne vjerujemo Allahovom Poslaniku ﷺ? Ako je Poslanik ﷺ izabrao mlijeko, a odbio vino, zašto se ne okanimo onoga što je on odbio? Zašto se ne okanimo lošeg društva i nemorala? Zašto se ne okanimo prevara i zakidanja? Zašto se ne okanimo vrijeđanja i omalovažanja? Zašto, ako kažemo da vjerujemo Poslaniku? Zašto nas ima još uvijek onih koji ne klanjaju i Allahu na sedždu redovno ne padaju? Kao što reče jedan naš velikan: Izbezumljeni smo, neodlučni smo kome pripadamo! Malo bi da smo muslimani, a malo da nismo. Malo bi islam, a malo dernek i ono što islamu ne pripada. Ne može, odlučimo se, braćo, ili smo na strani istine ili smo na strani laži! Ili smo na strani dobra ili na strani zla! Ili smo Ebu Bekr, Iskreni i Istinoljubivi ili smo poput onih koji su se odmetnuli! Ako još uvijek ne znaš kome pripadaš, ne znaš gdje ćeš, požuri, digni ruke Uzvišenom Allahu i dovi, da ti otvori tvoje srce i da ga učini prostranim za istinu, a u srcu u kojem stanuje istina i dobro, nema mjesta za laž i zlo.

Allahu naš, Imenom Tvojim najvećim i najljepšim Te molimo, očisti naša srca i učini nas od onih koji su iskreni i istinoljubivi prema Tebi i Tvom Poslaniku. Amin!
Autor: mr. Mirnes-ef. Spahić