Datum: 10. februar 2023. /18. redžeb 1444.
Sva zahvala i hvala pripadaju Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam Njegovom miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici, vrlim ashabima, šehidima islama, šehidima Bosne i Hercegovine i svima nama koji ga pratimo na putu dobra, do Sudnjeg Dana.
Današnju hutbu posvetit ćemo tužnim događajima i nedaćama koje su zadesili stanovnike i naše sestre i braću iz Sirije i Turske.
Prema nekim podacima, do sada ima preko 20 000 mrtvih, 60 000 povrijeđenih, dok se procjenjuje da u ruševinama ima još oko 180 000 zatrpanih, živih ili mrtvih.
Kada čovjek vidi užasavajuće prizore urušenih i potpuno uništenih zgrada, kuća, ulica, pa čak i naselja, ne može ostati ravnodušan. Kada čovjek pogleda tužne i srceparajuće scene ranjenih i stradalih ispod ruševina, a naročito djece, ne može a da se njegovo srce ne rastuži niti da njegove oči ne zasuze. U našim prsima osjetimo bol i gorčinu i saosjećamo sa onima koji su izgubili svoje živote, dijelove tijela, zdravlje, porodice, imovinu i imetak. Kada vidimo, na video snimku, malu djevojčicu koja drhti od boli i šoka, jer su njene nogice stradale, mi vidimo svoje male kćerkice, a kada vidimo dječaka kojeg vade ispod ruševina, mi vidimo svoje sinove.
I takav je ummet Muhammeda ﷺ, poput jednog tijela, pa kada jedan dio tijela ili njegov organ osjeća bol, čitavo tijelo osjeća bol i posljedice. I mi, ovdje u Augsburgu, dijelimo i osjećamo njihovu bol i dovimo Uzvišenom Allahu da im olakša, podari strpljenja i nadoknadi dobrim i boljim na oba svijeta, a onima koji su izgubili živote, molimo Ga da ih time očisti i počasti Džennetom Firdevsom! Amin!
U ovoj cijeloj tužnoj priči vidimo i pozitivnih stvari. Vidimo sve ljude, a posebno muslimane svijeta, kako se žurno odazivaju svim stradalim u pogođenim mjestima, svojim ličnim zalaganjem u pomoći pronalaženju i spasavanju stradalih, koji se još uvijek nalaze pod ruševinama ili sakupljanjem novčanih sredstava i humanitarne pomoći.
Međutim, tri scene mi nikada neće nestati iz glave i one će do kraja mog života ostati upečatljivo mjerilo čuvanja principa i Allahovih granica, ubjeđenja istinske vjere i pokazatelj Allahovih blagodati koje, nažalost, ne znamo cijeniti.
Prva scena – žena, naša sestra u vjeri, koja se nalazi pod ruševinama zgrade, upitan joj je život, ima mogućnost da izađe prije nego se sve što je preostalo uruši, a odbija da izađe sve dok joj ne donesu maramu da pokrije svoju kosu. Allahu-ekber! Ova žena, naša sestra, ne bi bila čak ni griješna u ovim okolnostima kada bi izašla bez marame, ali njen iman, njena vjera, je poput planine i ona odbija da izađe bez svoje krune. Neko bi možda i rekao – pa šta je sad našla da glumi i da se pravi vjernica, neka izađe pa poslije neka stavlja maramu – ali ne – neka se ruši sve, neka propada svijet i sve što je na njemu, ali ja čuvam Allahove granice – to je njen odgovor! Također, upečatljiva je scena starca iz Sirije, koji još uvijek pod ruševinama zaglavljen čeka pomoć, pita koji je namaz na redu, da zna šta da klanja i izražava zabrinutost kako će uzeti abdest. Pa koje opravdanje smo ti i ja spremili Allahu, kakav odgovor bi imali da se na nas sruše zidine?
Druga scena – čovjek, naš brat u vjeri, drži svoje posljednje dijete u naručju koje je preselilo, već je izgubio 11 članova svoje porodice, plače, njegova duša se kida od boli i tuge, ali iz njegovih usta izlaze riječi – elhamdullillahi ala kulli hal – hvala Allahu na svakom stanju! Ja Allah, kakvo li je to ubijeđenje u Allahovu odredbu. Mi se uspaničimo i osjećamo nervoznim i mrzovoljnim kada na par mjeseci poskupi gorivo ili životne namirnice, pa ne znamo kako da se ponašamo, stalno kukamo i stalno jadamo, a zaboravimo na Allahove blagodati koje nam daje desetine godina, prije toga. Koliko smo ti i ja, uistinu, zahvalni Uzvišenom Allahu? Zato neka nam je uvijek na umu predaja koju bilježe imami Tirmizi, Bejheki i drugi od Abudllaha ibn Muhsina, da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:
مَنْ أصْبَحَ مِنْكُمْ آمِنًا في سربِهِ، مُعَافَىً في جَسَدِهِ، عِنْدَهُ قُوتُ يَوْمِهِ، فَكَأنَّمَا حِيزَتْ لَهُ الدُّنْيَا بِحَذَافِيرِهَا.
Ko od vas osvane siguran na svome putu (u svome narodu/domu), zdravog tijela, ima hrane za čitav jedan dan; njemu kao da je svo dunjalučko bogatstvo dato!
Zato sestre i braćo, mi koji imamo krov nad glavom i topao dom, ustali smo ujutro živi i zdravi i brinemo se samo šta ćemo izabrati da jedemo, jer imamo svega u izobilju i sve nam je dosadilo, naša djeca skaču, igraju se i galame po kući, budimo zahvalni Uzvišenom Allahu jer imamo sva bogatstva ovog svijeta.
Treća scena – čovjek iz Azerbejdžana po imenu Server Beshirli, koji živi u maloj neuslovnoj kolibici izgrađenoj od daski i starih čerpića, natkrivenu starim limom, tek onoliko koliko je moguće da ne kisne unutrašnji dio, natovario je svog starog stojadina (ili neko auto za koje generacije poslije 90-tih vjerovatno nisu nikada čule, niti vidjele) odjećom, dekama i dušecima i krenuo je da pomogne svojoj braći u mjestima stradanja. Vjerovatno je to veći dio od onoga što je sveukupno imao, ali on ne žali jer je svjestan i ubijeđen da je njegovo samo ono šta dadne u ime Allaha.
Braćo, ne zaboravimo hadis koji bilježi imam Ebu Davud i drugi, od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:
من نفَّس عن مسلمٍ كربةً من كرَبِ الدُّنيا نفَّس اللهُ عنه كربةً من كُرَبِ يومِ القيامةِ، ومن يسَّر على مُعسرٍ يسَّر اللهُ عليه في الدُّنيا والآخرةِ…
Ko otkloni svome bratu nedaću od dunjalučkih nedaća , Allah će otkloniti jednu od njegovih nedaća na Sudnjem danu. Ko olakša osobi u teškoći Allah će mu olakšati i na ovom i na onom svijetu…!
Ovo je ujedno najava i poziv svima da se odazovemo današnjoj sergiji koja će, prema uputama Islamske zajednice, biti upriličena u svim džematima u domovini i dijaspori, za pomoć stradalima u Siriji i Turskoj.
Allahu naš, neka ovi nesretni događaji budu nama opomena, a našim sestrama i braći oprost i čišćenje od grijeha. Podari im strpljenja, Ti im budi na pomoći. Allahu naš, olakšaj im i njih sastavi sa njihovim porodicama u Džennetu Firdevsu. Amin!
Autor: mr. Mirnes-ef. Spahić
