Datum: 28. april 2023. /08. ševval 1444.
Sva zahvala i hvala pripadaju Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam Njegovom miljeniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj časnoj porodici, vrlim ashabima, šehidima islama, šehidima Bosne i Hercegovine i svima nama koji ga pratimo na putu dobra, do Sudnjeg Dana.
Nakon mjeseca ramazana potrebno je da revidiramo naš trud u njemu, da pokušamo dokučiti da li nam je Allah primio naš post, ibadete, zikr i ostala dobra djela u ramazanu, te da li nam je Uzvišeni Allah oprostio i oslobodio nas džehennemske vatre. Također, bitno je da ustanovimo kakvi su nam prioriteti i kako rezonujemo Allahove blagodati, i ono najvažnije, kakav je naš odgovor Uzvišenom Allahu na to što nam je podario kao blagodat, mjesec ramazan.
Shodno tome, današnju hutbu ćemo nazvati “Kakav je naš odgovor Allahu na blagodati ramazana?” – te ćemo izdvojiti tri poruke:
- Šta Allah najviše voli i kakvi su nam prioriteti?
Kada ramazan ode, kakvi smo? Prošli put smo kazali da, iako smo izašli iz ramazana, nismo izašli iz islama. To znači da prije i poslije ramazana, moramo biti isti ili bar približno slični. Također, jedna od žalosnih pojava koja je pristuna među nama, muslimanima, jeste da nemamo ispravno poredane prioritete, naročito se to odnosi na praktikovanje vjere.
Shodno tome, spomenut ćemo hadisi-kudsij kojeg bilježi imam Buharija od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik rekao:
قَالَ رَسُول اللَّهِ صلى الله عليه و سلم إنَّ اللَّهَ تَعَالَى قَالَ: مَنْ عَادَى لِي وَلِيًّا فَقْد آذَنْتهُ بِالْحَرْبِ، وَمَا تَقَرَّبَ إلَيَّ عَبْدِي بِشَيْءٍ أَحَبَّ إلَيَّ مِمَّا افْتَرَضْتُهُ عَلَيْهِ، وَلَا يَزَالُ عَبْدِي يَتَقَرَّبُ إلَيَّ بِالنَّوَافِلِ حَتَّى أُحِبَّهُ، فَإِذَا أَحْبَبْتُهُ كُنْت سَمْعَهُ الَّذِي يَسْمَعُ بِهِ، وَبَصَرَهُ الَّذِي يُبْصِرُ بِهِ، وَيَدَهُ الَّتِي يَبْطِشُ بِهَا، وَرِجْلَهُ الَّتِي يَمْشِي بِهَا، وَلَئِنْ سَأَلَنِي لَأُعْطِيَنَّهُ، وَلَئِنْ اسْتَعَاذَنِي لَأُعِيذَنَّهُ…
Uzvišeni je Allah, doista, rekao: “Ko uznemirava mog evliju (štićenika) Ja sam mu objavio rat. Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi koje sam mu propisao. Potom, Moj će Mi se rob ustrajno približavati nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postat ću sluh njegov, kojim sluša, vid njegov, kojim gleda, ruka njegova, kojom uzima, noga njegova, kojom hoda. Ako Me upita, dat ću mu, a ako od Mene zaštitu zatraži, doista ću mu je pružiti…!”
U ovoj predaji, Uzvišeni Allah ukazuje na nekoliko važnih poruka.
Prva – onaj koji uznemirava, vrijeđa, napada ili ne poštuje Allahove dobre robove, evlije, Allah takvom čovjeku objavljuje rat, a Allahu niko nije ravan!
Druga – Allah najviše voli da ljudi čine ono što je On naredio kao obavezu (farz). Potom, čovjek koji ustrajno radi nafile (dobrovoljni namazi i ostala dobrovoljna dobra djela), pa se time približava Uzvišenom Allahu, sve dok ga Allah ne zavoli. Kakav je naš odnos prema farzovima, uspostavljamo li redovno pet dnevnih namaza, postimo li mjesec ramazan, dajemo li zekat, jesmo li obavili hadž? Nažalost, mi često dajemo prednost nafilama u odnosu na ono što je stroga obaveza. Znajmo, da su dva rekata sabah-namaza kod Allaha vrednija od svih teravih-namaza koje smo klanjali u toku čitavog mjeseca ramazana. Zašto? Jer su dva rekata sabah-namaza farz, stroga naredba od Allaha, dok je teravih-namaz dobrovoljni namaz. Ako je klanjamo, imat ćemo nagradu, a ako ne klanjamo nećemo biti kažnjeni, a ako budemo klanjali sabah-namaz, imat ćemo nagradu, a ako ga ne budemo klanjali, bit ćemo pitani i kažnjeni. Pa nastojimo u svojim životima ispravno poredati prioritete.
Treća poruka – kada Allah zavoli roba, onda On postaje njegov sluh kojim čovjekova duša sluša, pa onda on sluša samo ono što je dobro, a kloni se onoga što je ružno. Zatim, On postane njegov vid kojim on gleda i vidi, pa takva čovjekova duša želi da gleda samo ono što je dobro, a smeta joj kada gleda nešto što je loše. Potom, On postane njegova ruka kojom čini samo ono što je dobro, a odustaje od svakog zla. Na kraju, On postane njegove noge kojima hodi, pa takva čovjekova duša želi ići samo gdje je dobro, a bježi i kloni se onih mjesta na kojima se čine grijesi. Zapitajmo se svi, šta naše duše vole i žele da slušaju, gledaju, rukama čine i kuda ih noge odvode. Zar iskreni vjernik može posjećivati diskoteke i klubove u kojima se derneči i alkohol toči i konzumira? Zar bi Uzvišeni Allah bio sa takvim čovjekom? Naravno da ne bi!
I četvrta poruka – takav iskreni rob, kada moli nešto od Allaha, On mu udovolji na tu dovu i kada traži Njegovu zaštitu, Allah ga stavi pod Svoju Zaštitu, a divna li je takva zaštita!
- Od čega smo sazdani i kakvi su nam temelji?
Neka naša braća i sestre ili možda više njih ili možda većina njih, to ostaje da vi razmislite i razmotrite kakva je situacija, na kraju ramazana odbrojavaju dane, govoreći sami sebi: Evo ga, saće, samo što nije prošao ramazan! – i psihički se pripremaju za kraj ramazana i tome da se vrate prijašnjim grijesima. Oni već unaprijed pripremaju planove i raspoređuju termine, kada i kojem će se grijehu vratiti. U tom kontekstu, imam Ibn Redžeb u svom djelu Lataifu-l-me'ārif bilježi da je Ka'ab, da mu se Allah smiluje, rekao:
مَن صامَ رمضانَ وهو يُحدِّثُ نفسَهُ أنَّه إن أفطر رمضانَ أن لا يعصِي اللَّهَ، دخلَ الجنةَ بغيرِ مسألةٍ ولا حساب، ومَن صامَ رمضانَ وهو يحدِّثُ نفسَه أنَّه إذا أفطر عصَى ربَّه، فصيامُه عليه مردود
“Ko bude ispostio mjesec ramazan, a da pri tome bude sam sebi govorio da se neće vraćati starim grijesima koje je činio, ući će u Džennet bez polaganja računa i neće biti upitan ni o čemu, ali ko bude ispostio ramazan, a da pri tome bude sam sebi govorio kako će se vratiti svojim grijesima i biti neposlušan Allahu, njegov post će biti odbačen!”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio bi svojim ashabima:
“Ne budite beskičmenjaci, pa da budete dobri ako su ostali ljudi dobri, a budete loši ako su ostali ljudi loši. Nego, vježbajte sebe da budete dobri kada su svi ljudi dobri, a ne budite loši kada su i drugi ljudi loši!”
Oni koji su dobri, vraćaju se svojim dobrim navikama i dobrim djelima jer su njihovi temelji dobri i zdravi, a oni koji se nakon ramazana vraćaju grijesima i zlu, te odbrojavaju kada će ramazan proći, njihovi temelji su loši i nevaljali! Kakvi su naši temelji, od čega smo sazdani? Kada prođe mjesec ramazan, na kakve fabričke postavke se mi vratimo?
- Da li nam je Allah prihvatio post, ibadete, dobra djela i da li nam je oprostio?
Iskreni vjernici se uvijek preispituju da li je Uzvišeni Allah prihvatio njihova djela i ibadete, te se nadaju Allahovom oprostu. Iskreni vjernici strahuju od toga da im dobra djela budu poništena i pribojavaju se Allahove kazne. Pa su iskreni vjernici uvijek između stanja nade u Allahovu milost i oprost i stanja straha od Allahove kazne.
Zbog toga, bitno je da vjernik ima ispravnu percepciju stvari, te iskren nijjet, da sve što čini, to čini u ime Allaha. Prenosi se da je Musa, alejhi selam, na Turu rekao: “O moj Gospodaru, ako ja klanjam, pa to je samo zbog Tebe (Tvoje upute), ako ja udjeljujem sadaku to je isključivo radi Tebe, pa ako dostavim poslanicu to je zbog Tebe, pa kako da Ti se zahvalim (na uputi)? Allah je na to odgovorio: O Musa ti si mi na taj način, tim razmišljanjem, već zahvalio!” Tj. čovjek ovakvim razmišljanjem već postaje zahvalni rob Allahov! A što se tiče onih koji na blagodati mjeseca ramazana odgovaraju Allahu činjenjem grijeha (vraćaju se grijesima) takvi su oni koji su Allahove blagodati dočekali neposluhom i poricanjem, a ako se odluči to u toku posta, onda mu je post odbijen i milost je od njega udaljena.
Onaj, koji odluči da ostavi grijehe nakon ramazana, kao i u ramazanu, i sebe bodri u tome, takvom će Allah primiti post i druge ibadete, te će mu oprostiti. Ovdje je bitna čvrsta odluka da se čovjek neće vraćati starim grijesima, pa makar i nakon toga opet upao u isti grijeh, Allah će mu oprostiti, jer doista nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči da Allah oprašta onome koji se iskreno pokaje, pa makar njegovi grijesi bili nagomilani koliko je od zemlje do nebesa. A u drugom hadisu nas Allahov Poslanik uči, da će Allah opraštati robu koji se iskreno kaje nakon učinjenog grijeha, sve dok tom robu ne omrzne da griješi – a Allahu neće omrznuti da takvom čovjeku oprašta!
Allahu naš, budi naš sluh kojim slušamo, pa da slušamo samo ono što je dobro! Allahu naš, budi naš vid kojim gledamo, pa da gledamo samo ono što je dobro! Allahu naš, budi naše ruke kojim činimo, pa da činimo samo ono što je dobro! Allahu naš, budi naše noge kojima hodimo, pa da hodimo samo tamo gdje je dobro! Amin!
Autor: mr. Mirnes-ef. Spahić
