23. septembar 2022. /27. sefer 1444. h.g.
Sva zahvala i hvala pripadaju Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam Njegovom miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici, vrlim ashabima, šehidima islama, šehidima Bosne i Hercegovine i svima nama koji ga pratimo na putu dobra, do Sudnjeg Dana.
Nastavljamo govoriti o posljednja dva ajeta sure El-Bekare (Krava).
Allah, dželle ša’nuhu, u posljednjem, 286. ajetu ove sure kaže:
لَا يُكَلِّفُ اللَّهُ نَفْسًا إِلَّا وُسْعَهَا ۚ لَهَا مَا كَسَبَتْ وَعَلَيْهَا مَا اكْتَسَبَتْ ۗ رَبَّنَا لَا تُؤَاخِذْنَا إِنْ نَسِينَا أَوْ أَخْطَأْنَا ۚ رَبَّنَا وَلَا تَحْمِلْ عَلَيْنَا إِصْرًا كَمَا حَمَلْتَهُ عَلَى الَّذِينَ مِنْ قَبْلِنَا ۚ رَبَّنَا وَلَا تُحَمِّلْنَا مَا لَا طَاقَةَ لَنَا بِهِ ۖ وَاعْفُ عَنَّا وَاغْفِرْ لَنَا وَارْحَمْنَا ۚ أَنْتَ مَوْلَانَا فَانْصُرْنَا عَلَى الْقَوْمِ الْكَافِرِينَ
Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegove; u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!
Poruke današnje hutbe su:
- Allah nikog ne opterećuje preko njegove mogućnosti, jer nam je Allah vjeru islam učinio lahkom!
U prvom dijelu ovog ajeta Uzvišeni Allah nam poručuje:
لَا يُكَلِّفُ اللَّهُ نَفْسًا إِلَّا وُسْعَهَا ۚ لَهَا مَا كَسَبَتْ وَعَلَيْهَا مَا اكْتَسَبَتْ
Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegove; u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi!
Ovaj dio ovog ajeta često učimo i spominjemo, jer opisuje Allahovu milost i blagodat koju nam je podario. Međutim, počesto ga znamo pogrešno shvatati ili protumačiti.
Ovaj ajet nosi dva značenja. Prvo – nakon što je Uzvišeni Allah u prethodnom ajetu istaknuo dva temelja islama, odnosno dvije grane islama – islamsko vjerovanje (akaid) i islamske propise (šerijat) – u ovom ajetu se govori da u ta dva temelja islama, al i u cjelokupnom sistemu islama nema apsolutno ništa od onoga što je propisano, a da je teško za čovjeka, odnosno preko mogućnosti jednog čovjeka. Niti jedan propis nije tu da oteža život jednom čovjeku, naprotiv, on mu olakšava. Drugo – Allah nam ukazuje na jednu normu, jedan kantar, na kome mi sami možemo da odvažemo svoja djela – kada učinimo dobro to je u našu korist, a kada učinimo zlo to je na našu štetu. Imam Muslim bilježi predaju od Ebu Zerra El-Gifarija, radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik prenio od Uzvišenog Allaha:
يا عبادي إنَّما هيَ أعمالُكم أُحصيها لَكم ثمَّ أوفِّيكم إيّاها فمن وجدَ خيرًا فليحمدِ اللَّهَ ومن وجدَ غيرَ ذلِكَ فلا يلومنَّ إلّا نفسَهُ
O robovi Moji, ovo su samo vaša djela i ona se zapisuju, a spram njih ćete dobiti ono što ste zaslužili. Pa ko nađe zapisano dobro (na Sudnjem Danu) neka zahvali Allahu, a ko nađe nešto drugo (zlo), neka kori samog sebe!
U drugom hadisu imam Muslim i drugi, bilježe da je Allahov Poslanik rekao:
كلُّ النّاس يَغدو، فبائعٌ نفسَهُ فمُعتقُها أو مُوبقُها
Svi ljudi se ujutro bude i prodaju sami sebe, pa ili se oslobodi (radeći dobro) ili se uništi (radeći zlo)!
Mnogi od nas upadaju u zamku šejtana pa kažu: Ja ne klanjam ili ja ne postim, ali ja nikom ne želim zlo. Takav čovjek, a da nije ni svjestan toga, čini zlo prema samom sebi jer ne izvršava Allahovu strogu naredbu, pa na kraju to bude jednako da ne klanja ili ne posti, ali i čini zlo! Zapitajmo se, koliko zlo činimo samome sebi, kada ujutro ustanemo, obasja nas sunce, krenemo na posao, krenemo za dunjalukom, a nismo klanjali sabah-namaz. Čitav naš dan, spada u ovaj dio ajeta – na njegovu štetu zlo koje učini! ili dio hadisa – ili se uništi (radeći zlo)!
Ovaj ajet se ne može koristiti kao argument na uštrb Allahovih naredbi i zabrana!
U nastavku Allah nas uči kako da dovimo i šta da tražimo.
- Allah nam poklanja već primljenje dove i Allahova Milost je velika!
Allah, dželle šanuhu, u nastavku veli:
رَبَّنَا لَا تُؤَاخِذْنَا إِنْ نَسِينَا أَوْ أَخْطَأْنَا رَبَّنَا وَلَا تَحْمِلْ عَلَيْنَا إِصْرًا كَمَا حَمَلْتَهُ عَلَى الَّذِينَ مِنْ قَبْلِنَا
Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas!
Ovdje nam Uzvišeni Allah, naš Zaštitnik, oporučuje dvije dove koje nam je već unaprijed uslišao i koje imaju neprocjenjivu vrijednost, naročito kada ih bolje pojasnimo. Zamisli samo, doviš dovom koja je sigurno primljena kod Allaha, pa koju blagodat Njegovu onda da poričemo.
Prvo – Allah, dželle šanuhu, nam preporučuje da dovimo i tražimo od Njega Milostivog da nas ne kažnjava zbog onoga što nehotice ili iz zaborava učinimo. Od Allahove Milosti i posebnog statusa koji je ukazan ovom Ummetu jeste Allahovo obećanje oprosta onih grešaka koje činimo iz zaborava ili nenamjerno/nehotice. Imam Ibn Hiban bilježi hadis od Ibn Abbasa da je Allahov Poslanik rekao:
إنَّ اللهَ تجاوَز عنْ أُمَّتي الخطأَ والنِّسيانَ وما استُكرِهوا عليه
Allah neće kazniti (oprostit će) moj ummet za greške (ono što učine nehotice), i u zaboravu, ili što urade pod prisilom!
Ovo je Allahovo obećanje i Njegova blagodat nama, jer zamislimo samo, koliko bi naša srca bila zaprljana grijesima, da nam se i to upisuje u knjigu loših djela. Zmislimo samo koliko bi propali još na dunjaluku da nam Allah unaprijed ne oprašta ono što ružno mislimo, našim srcima želimo, našim strastima maštamo? To je ono što se krije u nama, a tu našu nutrinu znamo mi, ali još je bolje poznaje Gospodar koji nas je stvorio. Zato nam je prvi pogled u haram već unaprijed oprošten, jer to je ono što nehotice ili iz zaborava učinimo. Međutim, svaki naredni put, svaki naredni pogled, svaki naredni grijeh je namjeran, jer ga mi biramo činiti. Još gore od toga, još veći stepen griješenja je ohalaliti taj postupak, a posebno ohalaliti i pravdati riječima: Allah je Milostiv, On će oprostiti. To je potvora na Allaha. Takvim postupanjem mi pokušavamo nekoga poniziti – ili sebe ili Allaha! Doista, Allaha mi ne možemo ničim poniziti, tako da ovim ponižavamo samo sebe, jer Allah kaže:
لِلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ ۗ وَإِنْ تُبْدُوا مَا فِي أَنْفُسِكُمْ أَوْ تُخْفُوهُ يُحَاسِبْكُمْ بِهِ اللَّهُ ۖ فَيَغْفِرُ لِمَنْ يَشَاءُ وَيُعَذِّبُ مَنْ يَشَاءُ ۗ وَاللَّهُ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ
Allahu pripada sve što je na nebesima i što je na Zemlji! Pokazivali vi što je u dušama vašim ili skrivali, Allah će vas za to pitati, pa će oprostiti kome hoće, a kazniti koga hoće! A Allah je Svemoćan!
Drugo – Allah, dželle šanuhu, nam oporučuje da dovimo da nas Allah ne opterećuje propisima kao narode prije nas. Narodi prije nas, imali su daleko teže propise, kao što je primjer Musa, alejhis-selam, i njegovog naroda, kome je bilo propisano da klanjaju 50 puta na dan ili da pokajanje učine tako što će jedni druge ubiti. I ovo je dova koju nam je Allah unaprijed uslišao, jer su obaveze i propisi Ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, najlakši u usporedbi sa prijašnjim narodima.
- Allah je naš najbolji Zaštitnik i Skrbnik!
Allah, dželle ša'nuhu potom veli:
رَبَّنَا وَلَا تُحَمِّلْنَا مَا لَا طَاقَةَ لَنَا بِهِ ۖ وَاعْفُ عَنَّا وَاغْفِرْ لَنَا وَارْحَمْنَا ۚ أَنْتَ مَوْلَانَا فَانْصُرْنَا عَلَى الْقَوْمِ الْكَافِرِينَ
Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!
U ovom dijelu ajeta, Allah pokazuje Svoju brigu za nas. Prvo – ovdje se misli na kader/Božije određenje koje ne možemo izdržati. Nekada neki od nas budemo toliko sigurni u svoju vjeru, svoj iman, pa izgovorimo riječi zbog kojih se kasnije kajemo: Ja to ne bih nikada učinio! Pa budemo iskušani time. Ili vidimo kod brata muslimana neki grijeh i osudimo ga, a pri tome želimo iskazati svoju dobrotu i vjerovanje, pa onda i mi budemo iskušani time. Zbog toga, trebamo tražiti zaštitu od tih iskušenja, određenja i dužnosti.
Zatim, Allah nam oporučuje tri blagodati – وَاعْفُ عَنَّا – el-‘afv (brisanje kazne onome ko je zaslužio); jer bit će nas koji ćemo zaslužiti Allahovu kaznu, ali će nam to, Allahovom voljom, biti obrisano. Potom, وَاغْفِرْ لَنَا – oprost, odnosno, prikrivanje grijeha i sramote i na dunjaluku i na ahiretu. Svako od nas ima neki grijeh i ne bi želio i volio da se ikada sazna za njega. Allah iz Svoje Milosti će ljudima prikrivati takve sramote. Imam Muslim bilježi hadis u kojem Allahov Poslanik kaže:
Svakom vjerniku, kome Allah sakrije grijeh na Dunjaluku, oprostit ćemo na Ahiretu!
Potom, وَارْحَمْنَا – smiluj nam se! – kako se ne bi vraćali istom grijehu, jer samo koga Allah uputi, taj je upućen.
Na kraju, Allah nam ukazuje da je on naš zaštitnik, te obećava pomoć protiv naroda koji ne vjeruje. Međutim, I ako je Allah naš zaštitnik, tu zaštitu moramo da opravdamo. Zato se u ovim ajetima precizno navodi redoslijed: vjerovanje, propisi i njihova primjena jer u njima nema ništa što nam je teško, nakon toga činjenje dobra i čuvanje od grijeha, potom dova i traženja oprosta i na kraju – zaštita. S toga, narod koji proživljava patnje, zločine, genocide, poniženja, prvo mora da poreda ove prioritete u svojim životima, kako bi stekao Allahovu naklonost. Ako mu se opet ponove patnje, zločini, genocidi, poniženja, onda treba sam sebe da kori!
Allahu naš, nemoj nas kažnjavati ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo! Allahu naš, ne tovari na nas breme koje ne možemo ponijeti! Gospodaru naš probriši grijehe naše zbog kojih smo zaslužili kaznu, sakrij naše sramote na Dunjaliku i ahiretu i smiluj nam se! Allahu naš, Ti budi naš Zaštitnik i pomozi nam protiv naroda koji nam žele zlo! Amin!
Autor: mr. Mirnes-ef. Spahić
