04. novembar 2022. /10. rebi’u-l-ahir 1444. h.g.
Sva zahvala i hvala pripadaju Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam Njegovom miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici, vrlim ashabima, šehidima islama, šehidima Bosne i Hercegovine i svima nama koji ga pratimo na putu dobra, do Sudnjeg Dana.
U našoj svakodnevnici susrećemo se sa posebnom bolesti našeg društva, odnosno zajednice muslimana, džemata, koja izaziva veoma ružan i ogavan smrad. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio nam je uputu i znanje, kako bi oni koji budu dostojni nasljednici tog znanja, mogli da raspoznaju šta je dobro a šta zlo, a shodno tome, odgovornost takvih jeste da popravljaju stanja zajednice i društva, što je životna borba. Zato ćemo danas tretirati one segmente Kur’ana i sunneta koji govore o bolesti zvanoj ogovaranje (gibet).
- Ogovaranje je veliki grijeh, poput konzumiranja alkohola, svinjetine, kamate
Uzvišeni Allah u 12. ajetu sure El-Hudžurat (Sobe) veli:
وَلَا تَجَسَّسُوا وَلَا يَغْتَبْ بَعْضُكُمْ بَعْضًا ۚ أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَنْ يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ مَيْتًا فَكَرِهْتُمُوهُ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ رَحِيمٌ
…I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah je, zaista, Onaj Koji stalno prima pokajanja i milostiv je!
U ovom ajetu crpimo nekoliko poruka i pouka; prvo – Allah se na samom početku ovog ajeta (koji je ovdje izostavljen) obraća vjernicima (O vi koji vjerujete) što ukazuje na posebnu pažnju ovoj skupini ljudi, koji ne mogu i ne smiju biti kao i drugi. Drugo – Allah poistovjećuje uhođenje (špijunažu), odnosno istraživanje tuđih mahana sa ogovaranjem i stavlja ih u istu ravan. Istraživanje tuđih mahana ili uhođenje i ogovaranje je profesionalno zanimanje određenih ljudi, tako da su postali eksperti u tom zanimanju tako da sve oko sebe ubjede da to što oni govore nije ogovaranje (gibet) već istina koja se mora reći, čak se pozivaju i na određene ajete i hadise, a samo su pojedinci ti koji su sačuvani od uticaja i obmane istih. Treće – navedena loša djela opisana su riječima kao da jedete meso umrlog brata svoga, što ukazuje na njihovu ogavnost i pokvarenost, koju Uzvišeni Allah prezire. Četvrto – dio ajeta i zato se bojte Allaha ukazuje nam da je čuvanje i suzbijanje ovog lošeg djela od znakova da se mi istinski bojimo Allaha i da poštujemo njegove naredbe i zabrane. I peto – ovdje nam Allah ukazuje da je On onaj koji uvijek prašta jer On zna da smo svi mi skloni ogovaranju i da se uvijek, nakon što uprljamo naše jezike, trebamo pokajati Njemu. Nažalost mi nećemo da priznamo samima sebi da smo baš mi ti koji griješimo.
Svi islamski učenjaci su složni da je gibet veliki grijeh. Imam Muslim bilježi hadis od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejehi ve sellem, upitao skupinu ashaba:
أَتَدْرُونَ مَا الْغِيبَةُ؟ قَالوُا: اللهُ وَرَسُولُهُ اَعْلَمُ.قَالَ: ذِكْرُكَ أَخَاكَ بِمَا يَكْرَهُ .قِيلَ: أَفَرَأَيْتَ إِنْ كَانَ فِى أَخِى مَا أَقُولُ؟ قَالَ: إِنْ كَانَ فِيهِ مَا تَقُولُ فَقَدِ اغْتَبْتَهُ وَإِنْ لَمْ يَكُنْ فِيهِ فَقَدْ بَهَتَّهُ.
Znate li šta je to gibet/ogovaranje? Rekoše (ashabi): Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju! Poslanik reče: Da spomeneš svog brata (u njegovom odsustvu) sa onim što mu je odvratno! Potom jedan od njih upita: A šta ako je istina to što sto smo spomenuli u vezi našeg brata? Poslanik odgovori: Ako je istina onda si ga ogovorio, a ako nije onda si ga potvorio!
Gibet znači govoriti o drugom muslimanu ono što on ne bi volio da se priča, od njegovih fizičkih ili karakternih osobina, vjere, porodice ili bilo šta što je vezano za njegov život. Za ovo loše djelo predviđena je kazna u kaburu, a na Sudnjem Danu će se oduzimati dobra djela od onoga koji je ogovarao druge i dodavati se onima koji su oštećeni tim postupkom. Ako nestane dobrih djela, onda će se od onih koji su oštećeni oduzimati njihova loša djela i dodavati onome koji je ogovarao druge.
- Naša sijela se osjete na smrad ogovaranja, ali mi to ne osjetimo
U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smrad ogovaranja se mogao osjetiti u zraku, pa su ashabi mogli prepoznati dobro od lošeg.
عَنْ جَابِرَ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّهُ هَبَتْ رِيحُ مُنْتِنَةٌ، فَقَالَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ:هَذِهِ رَائِحَةُ الَّذِينَ يَغْتَابُونَ الْمُؤْمِنِينَ.
Džabir ibn Abdullah prenosi da je jedne prilike osjetio smrad (u Medini) pa je na to Allahov Poslanik rekao: Ovo je smrad gibeta onih koji ogovaraju vjernike!
Mi danas ne možemo da prepoznamo taj smrad jer nam se uvukao u naše nozdrve i potiče iz naših usta. Nastojmo da ublažimo ovaj smrad i da sebe očistimo od tog grijeha.
- Šestero nije gibet
Na kraju ćemo spomenuti šest slučajeva koje se ne ubrajaju u ogovaranje:
- ukazati na učinjenu nepravdu
- otklanjanje ružnog djela ili grijeha
- prilikom upita o propisu
- upozorenje drugim ljudima da se čuvaju od zla određene osobe (prevaranta, korumpiranih političara, loših supružnika, neodgovornih imama i muftija i sl.)
- ukazati na onoga koji javno promoviše zlo
- spomenuti nečiju osobinu (fizičku ili karakternu) isključivo radi raspoznavanja
Molim Allaha da naša srca i jezike očisti od ogovaranja drugih, a nas sačuva od spletki i zla drugih. Amin!
