11. novembar 2022. /17. rebi’u-l-ahir 1444. H.g.
Sva zahvala i hvala pripadaju Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam Njegovom miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici, vrlim ashabima, šehidima islama, šehidima Bosne i Hercegovine i svima nama koji ga pratimo na putu dobra, do Sudnjeg Dana.
Hvala Allahu koji nas obasipa Svojim blagodatima neizmjernim, čovjek kada bi ih brojao ne bi mogao izbrojati. Najveća Mu hvala na uputi, jer koga On ostavi u zabludi, njemu niko ne može pomoći. Hvala Mu koji nam daruje ustrajnost (istikamet) u vjerovanju i činjenju dobrih djela, jer bi bez toga bili na velikom gubitku i brzo bi se umorili.
Danas ćemo spomenuti tri poruke, pa vas molim da ih dobro zapamtite i prenesete drugima, a govorit ćemo upravo o istikametu.
- Samo oni koji su upućeni su ustrajni u vjerovanju i činjenju dobra!
Onim vjernicima i vjernicama kojima Uzvišeni Allah podari ustrajnost, oni su upućeni na dobro. Upravo to molimo na svakom rekatu naših namaza učeći ajet sure El-Fatiha:
اهْدِنَا الصِّرَاطَ الْمُسْتَقِيمَ
Uputi nas na pravi put!
Ovo je dova koja ima veliko značenje, jer riječ pravi put u arapskom jeziku, upravo se izvodi iz riječ istikamet što znači ustrajnost, pa ovaj ajet značio: Uputi nas na istrajan put! Naša dobra ulema bi govorila: Istikamet je najveći keramet (ustrajnost je najveće čudo/nadnaravno djelo)!
Biti musliman imenom i prezimenom ili postati musliman, izgovoriti šehadet iskreno i okupati se je lahko i jednostavno, međutim ustrajati u vjerovanju i činjenju dobra – to je ono što pravi probleme kod mnogih ili bolje kazano kod velike većine ljudi. Upravo o tome govori hadis Sufjana ibn Abdillaha Es-Sekafija koji je rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:
يا رسولَ اللهِ قُلْ لي قولًا لا أسأَلُ عنه أحَدًا بعدَكَ قال: قُلْ: آمَنتُ باللهِ ثمَّ استقِمْ
O Allahov Poslaniče, oporuči mi nešto poslije čega neću morati nikoga više da pitam ništa u vezi toga, pa mu Poslanik reče: Reci, ja vjerujem u Allaha, zatim ustraj na tome!
Kako malo riječi, a puno velikih poruka i značenja! Allahov Poslanik u jednoj rečenici oporučuje suštinu islama – svjedočenje srcem i ustrajnost i potvrđivanje djelima. Mnogi od nas upadaju u komunističko-šejtansku zamku – Ja ne klanjam ali sam dobar u duši! – misleći da je vjernik samo ako tvrdiš za sebe da vjeruješ u Boga. Istinski vjerovati u Allaha i slijediti Njegovog Poslanika znači izvršavati ono što nam je oporučeno Kur'anom ili sunnetom. Ko tvrdi da može suprotno ovome taj vas laže i vam želi zlo!
- Ustrajnost je Allahova naredba!
Ovo je druga poruka hutbe, koja se nadovezuje na prvu. Zar bi Poslanik oporučio nešto što je pogrešno, nešto što bi u našem vremenu trebalo izmjeniti ili nešto što i on sam ne radi? Zar nije Uzvišeni Allah naredio Poslaniku u 112 ajetu sure Hud:
فَاسْتَقِمْ كَمَا أُمِرْتَ وَمَنْ تَابَ مَعَكَ وَلَا تَطْغَوْا ۚ إِنَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ بَصِيرٌ
Budi ustrajan na Pravom putu, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, On dobro vidi ono što radite!
U ovom ajetu Allah naređuje Poslaniku ali i svim vjernicima, da svjedoče jednog Boga, zatim da izvršavaju naredbe i da se klone Allahovih zabrana. Ako ne znamo, nismo obavješteni, podučimo se, ali nakon toga, ne budmo objesni. Neka nas šejtan ili slabost naše duše ne obmani da, nakon što saznamo i spoznamo da nam je nešto farz (obaveza) činiti ili da nešto ne smijemo (haram) činiti, iz objesti i oholosti to ne činimo ili činimo. Pa onaj kome je objašenjeno da je farz klanjati, postiti, biti dobročinitelj prema roditeljima i drugima, a on to ne čini takav je objestan i ohol. Onaj kome je objašnjeno da je alkohol, kamatni kredit, ogovaranje, potvaranje, sijanje smutnje i pravljenje razdora u džematu haram i zlo, a i dalje to čini, onda je on objestan i ohol. Zapamtimo, oholost i objest izvela je Iblisa (šejtana) iz Dženneta, Allah ga je prokleo i postao je nevjernik. Zato, ne slijedimo stope Iblisa, već mubarek stope i put najboljeg stvorenja, našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i neka nas ne naljuti i ne uznemiri kada ukazujemo na ovo. Nije li on, sallallahu alejhi ve sellem, bio taj koji je čuvao svoj namaz i sve svoje vrijeme i ovodunjalučke obaveze uskladio prema namazu. Nije li on bio taj koji je noću klanjao toliko da bi mu noge oticale i topio svoju bradu suzama od strahopoštovanja prema Allahu. Nije li on ustrajao u promovisanju islama, naredbi, pravde i dobra. Nisu li njemu vođe Mekke ponudili da bude kralj njima, i zlata i srebra koliko je težak, samo da napusti i ostavi islam. Pa su mu to isto nudili, samo da ne poziva druge u ono što on vjeruje i čini, pa je i to odbio riječima: Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, da mi ponudite sunce u desnu a mjesec u lijevu ruku ja ne bi ostavio ono što mi je naređeno od Allaha! Osim toga, njemu je Allah unaprijed oprostio i sačuvao ga od griješenja, pa zar onda takav čovjek nije mogao da se malo odmori, da ne klanja baš svaki vakat, da ponekad popije malo alkohola ili flertuje sa nekom ženom koja nije njegova, ili da zbog posla propusti namaz ili džumu ili ako nema svog stana ili kuće da uzme kamatni kredit, zar nije mogao ponekad izostaviti nešto što je propisano? Zašto to nije činio ako mu je već bilo sve oprošteno? Kada su ga pitali zašto toliko klanja da mu noge otiču, i zašto svoju bradu natapa suzama, on je odgovorio:
أفلا أكونُ عبدًا شكورًا
Zar da ne budem zahvalan rob svome Gospodaru!
Na kraju ajeta, Allah nam upućuje upozorenje – A Allah vidi ono što vi radite! Možemo odabrati da činimo dobro i ustrajemo u tome ili da griješimo i ne izvršavamo propise, kako god, Allah vidi ono što radimo i pred Njim ćemo odgovarati.
- Allah voli mala ali ustrajna djela!
Na kraju, spomenut ćemo hadis kojeg bilježe imami Buharija i Muslim, od Aiše, Allah njome zadovoljan, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
أحَبُّ الأعمالِ إلى اللهِ أدْومُها و إن قَلَّ.
Allah najviše voli ustrajna djela pa makar ona bila mala i neznatna!
Draga braćo i sestre, djelo koje radimo iskreno u ime Allaha i samo zarad Njega, On nam u tom djelu podari bereket ustrajnosti, pa mi to djelo činimo uvijek. Uglavnom pomislimo da je to djelo malo ili neznatno, ali je ono kod Allaha veliko zbog toga što na njemu ustrajemo. Zato, neka nas ne zavara upala imana, pa da jedno vrijeme nešto činimo i onda prestanemo ili pomisao da je to djelo bezvrijedno pa odustanemo od toga, jer iz ovih Poslanikovih riječi vidimo da su baš takva djela najdraža Allahu. Mene kao imama ovog džemata posebno raduje i kada budem odgovarao pred Allahom za misiju i vas kao džemat za koji sam odgovoran, ponosno ću odgovoriti Allahu, a molim Ga da mi podari snage to budem u prilici kazati, da ovdje, u ovom džematu u Augsburgu ima odabranih Allahovih robova, koji i pored svog posla i dunjalučkih obaveza, porodice i rodbine, redovno, nekoliko puta u toku sedmice, a neki čak skoro svaki dan, dolaze ovdje u džamiju, ne samo da bi klanjali i izvršili ono što im je svakako obaveza prema Allahu, već uče sufaru (arapsko pismo), učvježbaju pravilno čitanje Kur'ana, dolaze na halku tefsira i predavanja kako bi naučili, dolaze na svaku džumu iako i oni imaju svoje poslove, ali ne samo to. Oni održavaju prostorije ovog džemata, održavaju dobre bratske odnose, popravljaju, usisavaju, brinu se da oni koji dolaze samo jednom sedmično imaju čiste peškire, očišćen wc, čistu i urednu džamiju, spremljen kafe aparat i frižder, očišćeno dvorište, pripremljene učionice za djecu i omladinu, rade tehničko-medijske poslove za web-stranicu i društvene mreže našeg džemata, itd. Oni provode sate i sate, ovdje u džematu, odvajajući svoje vrijeme od svojih prohtjeva, svog odmora, porodice i oni neka budu ubjeđeni da su odabrani od Uzvišenog Allaha i da njihova djela možda u očima njih, a posebno drugih ljudi, možda jesu mala i neznatna, ali ta djela su kod Allaha velika, jer nam je tako poručio naš voljeni poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Nekada neko izdvoji velike količine svoga imetka za džamiju, u očima ljudi je to veliko, ali su ova manja djela, na kojima se ustraje, veća kod Allaha od toga. I zapamtimo, onog momenta kada odustanu od toga da čine ova mala ali ustrajna djela, neka znaju da su nešto pogriješili prema Allahu, pa im je Allah uskratio tu milost i blagodati, da čine dobro, da budu Allahovi izabranici, a sve do tada neka zahvaljuju i neka ustraju, kako nam to i Allah poručuje.
Allahu naš, Ti nam podari istikamet u pokornosti Tebi. Amin!
Autor: mr. Mirnes-ef. Spahić
