15. juli 2022./16. zu-l-hidždže 1443. h.g.
Sva zahvala i hvala pripada Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam Njegovom miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici, vrlim ashabima, šehidima islama, šehidima Bosne i Hercegovine i svima nama koji ga pratimo na putu dobra, do Sudnjeg Dana.
Današnju temu crpimo iz prvog ajeta sure El-Mu’minun (Vjernici) u kojoj Uzvišeni kaže:
قَدْ أَفْلَحَ الْمُؤْمِنُونَ
Vjernici su uspjeli/Ono što žele, vjernici će postići!
Tri su poruke današnje hutbe:
- Naš uspjeh je u slijeđenju Kur’ana i sunneta
Svaki čovjek teži ka uspjehu, a kakvoća tog uspjeha ovisi o čovjekovim željama, ambicijama i prioritetima. Musliman, vjernik treba i mora biti uspješan i to nikada niko nije osporio. Međutim, svi moramo sebi postaviti ključno pitanje: Šta je paradigma, odnosno mjerilo uspjeha?
Neko želi da ima para, da bude bogat i on ne gleda na koji način će steći taj imetak. Neko želi da bude poznat i on ne bira sredstva na koji način će postići tu popularnost, da li je to haram ili halal putem. Neko želi ugled i poziciju u društvu i on ne gleda kako će postupati da bi došao do tog cilja pa će upasti u mito i korupciju, ne obazirući se, da li je to dozvoljeno ili zabranjeno. Onaj čovjek koji želi uspjeh samo na dunjaluku, on će ga i dobiti, ali zato će na ahiretu biti gubitnik. Vjernik razmišlja svojim srcem i razumom i on želi uspjeh na oba svijeta. Njegova paradigma, odnosno mjerilo uspjeha je Allahova Objava, implementirana kroz Kur’an i sunnet Allahovog poslanika, Muhammeda, alejhis-selam.
U narednih devet ajeta Allah nam daje recept koja su to djela koja garantuju uspjeh. Imam Ahmed i drugi, bilježe predaju od hazreti Omera:
كان إذا نزَل على رسولِ اللهِ ﷺ الوحيُ يُسمَعُ عِندَ وَجهِه دَوِيٌّ كدَوِيِّ النحلِ فمكَثْنا ساعةً فاستَقبَل القِبلَةَ ورفَع يدَيه فقال: اللهمَّ زِدْنا ولا تَنقُصْنا وأَكرِمْنا ولا تُهِنّا وأَعطِنا ولا تَحرِمْنا وآثِرْنا ولا تُؤثِرْ علينا وارضَ عنّا وأَرضِنا ثم قال: لقد نزَلَتْ عليَّ عشْرُ آياتٍ مَن أقامَهُنَّ دخَل الجنَّةَ ثم قرَأ علينا {قَدْ أَفْلَحَ الْمُؤْمِنُونَ} حتى ختَم العَشرَ
Prilikom spuštanja Objave Allahovom Poslaniku, alejhis-selam, čulo se, kod njegova lica, nešto poput zujanja pčela. Jedne prilike ostali smo neko vrijeme, pa se on okrenuo prema kibli, podigao svoje ruke i učio: Allahu moj, povećaj nam, a ne umanjuj nam, ukaži nam počast, a ne ponizi nas, daj nam, a ne uskrati nam, daj prednost nama, a ne daji prednost nad nama, budi zadovoljan nama i učini nas zadovoljnim!, a zatim je rekao: Allah mi je objavio deset ajeta koje, ako neko primjeni, ući će u Džennet! – zatim je proučio ajete od: Uspjeli su vjernici – dok nije završio deset ajeta.
Dakle, onaj koji primjeni ovih deset ajeta u svom životu, Allahov Poslanik mu obećaje Džennet.
Ovaj put ćemo spomenuti prva dva djela:
- Budimo skrušeni/ponizni u namazu
Uzvišeni Allah kaže:
الَّذِينَ هُمْ فِي صَلَاتِهِمْ خَاشِعُونَ
Oni koji namaze svoje ponizno/skrušeno obavljaju!
Namaz je jedan od najvažnijih ibadeta u životu jednog vjernika. Osim toga, namaz je vjernikov štit, on ga odvraća od zla i loših djela, namaz od namaza briše male grijehe kao što voda sapire prljavštinu. Ali da bi namaz ostavljao trag na nama i u nama onda moramo svoje namaze ponizno obavljati. Šta znači poniznost? Poniznost znači da budemo svojim srcima i razumima u namazu, da smo svjesni šta učimo i pred kim stojimo. U hadisu koji bilježi imam Buharija, a prenosi Ebu Hurejre, r.a, stoji da je Poslanik, alejhis-selam, rekao da čovjeku, kada počne klanjati, dođe šejtan i počne ga podsjećati na mnogošta, govoreći mu (odvraćajući mu pažnju):
Sjeti se toga, sjeti se toga, pa i onoga čega se nije mogao sjetiti, tako da čovjek dođe u situaciju da ne zna koliko je klanjao!
Allahov Poslanik ukazuje nam da onaj koji lijepo upotpuni abdest, a potom upotpuni svoj ruku’ i sedždu, tj. da lijepo izgovori ono što se uči i da kada se vrati, da se svaka kost vrati na svoje mjesto i da se tijelo potpuno smiri, takvom će namaz biti primljen, a ako namaz bude primljen onda će biti primljena i ostala djela. Također, Muhammed, alejhis-selam, je vidio čovjeka koji klanja brzo, kao kada vrana kljuca kljunom od zemlju, pa je rekao:
Ako ovaj čovjek preseli (umre) klanjajući ovako, onda on neće preseliti u Muhammedovoj vjeri!
Također, Poslanik, alejhis-selam, nas upozorava i ukazuje nam da će doći ljudi na Sudnjem Danu, koji će klanjati šesdeset godina, a neće mu niti jedan namaz biti primljen. Imam Ahmed bilježi hadis od Ebu Hurejre, da je Muhammed, alejhis-selam, rekao:
أسوَأُ النّاسِ سرقةً الَّذي يسرقُ صلاتَهُ قالَ وَكَيفَ يسرِقُ صلاتَهُ قال: لا يُتِمُّ ركوعَها ولا سجودَها
Najgori kradljivac je onaj koji krade od svog namaza! Pa su ashabi začuđeno upitali: Kako neko može dakrade od svog namaza? – Pa je Poslanik odgovorio: Tako što ne upotpunjava svoj ruku’ i svoju sedždu!
Također, Allahov Poslanik kaže:
لا ينظرُ اللَّهُ إلى عَبدٍ لا يُقيمُ صُلبَهُ بينَ رُكوعِهِ وسُجودِهِ
Allah ne gleda u roba koji ne ispravi svoja leđa poslije ruku’a i sedžde!
Iz ovih hadisa vidimo da je skrušenost u namazu presudna kako bi nam namaz bio primljen kod Allaha Uzvišenog. Sve ono što nas odvraća od skrušenosti u namazu je zabranjeno činiti. Vjernik neće gledati oko sebe dok je u namazu, neće gledati kako i koliko ko klanja, gdje je vezao ruke i koliko je raširio noge, da li je ustao i ostao da sjedi. Vjernik gleda skrušeno ispred sebe, svjestan je da stoji ispred Gospodara svjetova i boji se da ne bude od najvećih kradljivaca.
- Izbjegavajmo ono što nas se ne tiče
Uzvišeni Allah dalje kaže:
وَالَّذِينَ هُمْ عَنِ اللَّغْوِ مُعْرِضُونَ
I koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju!
Mufesiri kažu da ovaj ajet znači da čovjek ostavi idolopoklonstvo, besposlicu, besmislicu, laž i prevaru, jer su to stvari od kojih nemamo nikakve koristi. Sredstvo kojim čovjek najviše čini ove navedene grijehe jeste organ koji se zove jezik, jer naši jezici potvrđuju ono što je u našim dušama. Ona duša, onaj insan koji je sklon besposlici, lažima, prevari, psovkama i ružnom govoru, njegov jezik će da to potvrđuje. Imam Tirmizi bilježi hadis od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik rekao:
من حُسنِ إسلامِ المرءِ تركُه ما لا يَعْنيه
Od ljepote islama je da čovjek ostavi ono što ga se ne tiče!
Dakle ljepota čovjekovog vjerovanja je da čovjek ostavi ono što ga se ne tiče, bilo to djelima ili svojim jezikom. Pored šejtana, jezik i spolni organi su čovjekovi najveći neprijatelji i od njih zavisi hoćemo li zaslužiti Džennet ili Džehennem. Muhammed, alejhis-selam kaže:
أكثرُ خَطايا ابنِ آدمَ في لسانِهِ
Najviše grijeha koje čovjek zaradi je zbog jezika!
Ružan govor, psovke, trač, ogovaranje, potvora, mahalska priča, laž, pretjerana ili neumjesna šala, bespotrebna priča i zbijanje viceva na tuđi račun – sve ovo kod jednog vjernika nećemo naći. On se strogo čuva ovih grijeha jer zna da će stati pred Gospodara i da će za svaku riječ odgovarati. Jedne prilike je Muaz ibn Džebel pitao Allahovog Poslanika: Allahov Poslaniče, hoćemo li mi biti pitani baš za sve od onoga što izgovorimo? – Pa mu je Poslanik odgovorio: Majka te ne imala o Muaze! Pa zar će išta drugo ljude u Džehennemsku vatru bacati kao ono što ljudi svojim jezicima posijali (govorili).
Allah, dž.š., u 70. ajetu sure El-Ahzab (Saveznici) kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَقُولُوا قَوْلًا سَدِيدًا
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu/ispravne riječi!
Vjernik uvijek vodi računa šta, kada, kako i koliko govori. On se boji Gospodara svjetova i govori istinu, ono što je dobro ili u suprotnom šuti. Pa čak i onda kada drugima ukazuje na istinu, a naročito drugim vjernicima, on slijedi sunnet Allahovog Poslanika i vodi računa na koji način će dostaviti istinu svojoj braći, kako ta istina ne bi prouzrokovala nešto što nije dobro. Neko može podnijeti cijelu istinu odmah, a nekome se daje ko na kašiku, neko istinu spozna brzo, a neko je nikada neće razumjet.
Zato, uposlimo svoje jezike dobrim i lijepim govorom, a najviše zikrom. Na kraju, upućejmo dovu Uzvišenom Allahu:
اللهم أرنا الحق حقاً وارزقنا اتباعه وأرنا الباطل باطلاً وارزقنا اجتنابه
Gospodaru naš, pokaži nam istinu istinom i počasti nas da je slijedimo, i pokaži nam laž kakva ona jeste i počasti nas da je se klonimo! Amin!
Autor: mr. Mirnes-ef. Spahić
